MPEG2 i MPEG4

Anonim

MPEG2 u odnosu na MPEG4

Ekspertna skupina Moving Pictures, ili MPEG, je tijelo odgovorno za standarde koje često upotrebljavamo za kodiranje videozapisa. MPEG2 je standard koji je stvoren za kodiranje visokokvalitetnih videozapisa, namijenjenih upotrebi za DVD medije koji se tada pojavljuju. MPEG4 je razvijen mnogo kasnije, kao metoda kodiranja za uređaje s ograničenim resursima. Prijenosni uređaji, poput medijskih reproduktora i mobilnih telefona, koriste ovaj format, kao i online trgovine koji nude zapošljavanje video i audio datoteka.

MPEG4 je željeni format za uređaje jer donosi datoteku koja je ispod 1G za većinu filmova pune dužine. Ovo je daleko od MPEG2, koji može proizvesti samo datoteke pet puta veće. Pohrana MPEG2 datoteka neće biti problem na DVD-u, jer je uobičajeni DVD kapacitet veći od 4 GB, ali je glavni problem s prijenosnim uređajima. MPEG4 je također učinilo praktičnu kupnju i preuzimanje videozapisa na mreži, jer su videozapisi s MPEG2 prilično velik i potrebno je mnogo vremena za preuzimanje. Mala veličina datoteke MPEG4 datoteka izravno se prevodi na nižu propusnu širinu, kada se struji snimljeni ili videozapisi u stvarnom vremenu putem interneta.

Postavljanje veličine datoteke na stranu uzimajući u obzir bolji format, MPEG2 osvaja ruke, jer pruža daleko bolju kvalitetu slike. Razlika u kvaliteti je manja prilikom pregledavanja datoteka malenim ekranom, poput onih instaliranih na mobilnim telefonima, pa čak i netbookima, no kada se radi o velikim zaslonima, poput većine aktualnih HDTV zaslona, ​​možete jasno primijetiti razliku u konačnoj slici. To možemo pripisati količini izgubljenih podataka, jer su i MPEG2 i MPEG4 metode kompresije koje gube podatke. MPEG4 jednostavno odbacuje više informacija, što rezultira slabijom slikom.

MPEG2 komprimira video odbacivanjem podataka u dijelovima slike koji se ne mijenjaju iz jednog u drugi okvir i spremanjem samo dijelova slike na kojima se dodaju nove informacije. MPEG4 kompresija mehanizam je malo složeniji u usporedbi s onima MPEG2 jer treba bolji algoritam za skeniranje i određivanje piksela koji se mogu odbaciti kako bi se podaci još više smanjili.

Sažetak:

1. MPEG2 je metoda kodiranja DVD-a, dok je MPEG4 metoda kodiranja po izboru za prijenosne uređaje i internetsku upotrebu.

2. MPEG2 kodirane video datoteke mnogo su veće u odnosu na MPEG4.

3. MPEG2 zahtijeva mnogo veću propusnost za streaming u usporedbi s MPEG4.

4. MPEG2 proizvodi najbolju kvalitetu videa u usporedbi s MPEG4.

5. Kompresija MPEG2 je mnogo jednostavnija u usporedbi s MPEG4.