Izbjeglica i migranta
Postoji velika razlika između pojmova "žrtava" i "žigosana".
Konvencija o izbjeglicama iz 1951. godine, dogovorena nakon Drugog svjetskog rata, definira izbjeglicu kao osobu koja se, zbog nedovoljnog utemeljenog straha od proganjanja zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkom mišljenju, izvan zemlje svoje nacionalnosti i ne može ili zbog takvog straha ne želi iskoristiti zaštitu te zemlje.
Prema visokom povjereniku Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR), izbjeglice su osobe koje su pobjegle od oružanog sukoba ili progona u svojoj domovini. Zbog opasnosti u domicini izbjeglice, on je prisiljen pobjeći u susjednu zemlju.
Situacija izbjeglica često je toliko opasna i nepodnošljiva da prelaze državne granice pješice ili plovila, bez dopuštenja za ulazak, ponekad bez putovnica i drugih potrebnih dokumenata, da traže sigurnost u susjednim zemljama. Tako se međunarodno priznaju kao "žrtava" s pristupom pomoći vladama, UNHCR-om i drugim organizacijama. Oni su tako priznati jer je preopasno za njih da se vrate kući i trebaju mu utočište drugdje. To su ljudi kojima se ne može uskratiti ulazak bez smrtonosnih posljedica.
Izbjeglice imaju pravo na temeljne załtite sukladno Konvenciji iz 1951. i drugim međunarodnim ugovorima. Prema zakonu izbjeglice se ne mogu vratiti u zemlje u kojima bi njihov život bio u opasnosti.
Zaštita izbjeglica ima mnoge aspekte. To uključuje sigurnost od povratka u opasnosti koje su pobjegle i korake kako bi se osiguralo da se njihova temeljna ljudska prava poštuju kako bi im omogućila da žive dostojanstveno i sigurno, a istodobno im pomažu da pronađu dugoročno rješenje. Zemlja koja prima izbjeglicu preuzima odgovornost za tu zaštitu. UNHCR stoga blisko surađuje s vladama, savjetuje ih i podupire ih prema potrebi za obavljanje njihovih odgovornosti. Tijekom dijeljenja Indije 1947. godine, 6 milijuna hinduističkih i sikrovitih izbjeglica napustilo je novoosnovani Pakistan, napuštajući svoju imovinu, domove, prijatelje, a ponekad i obitelj, te se preselili u Indiju. Odgovornost rehabilitacije izbjeglica snosi indijska vlada. Mnogo izbjeglica pretrpjelo je traumu siromaštva, gubitkom svojih domova i imovine.
Ukratko, izbjeglica je osoba koja je pobjegla iz svoje zemlje da pobjegne iz rata ili progona i može to dokazati.
S druge strane, migranti se odlučuju za poboljšanje svog života pronalaženjem posla, ponovnim ujedinjenjem s obitelji ili boljem životu. Migrant se uvijek može vratiti u svoju domovinu ako ustanovi da novi život nije ono što je očekivao. U svakom trenutku mogu posjetiti svoje prijatelje i rođake u svojoj domovini. Migranti provode istraživanja prije premještanja u drugu zemlju. Oni studiraju jezik i kulturu odabrane zemlje, prijavljuju se za posao i dobivaju odgovarajuće dokumente za ulazak u zemlju po vlastitom izboru. Svatko tko se kreće iz jedne zemlje u drugu smatra se migrantom, osim ako on ili ona izričito bježi od rata ili progona. Migranti mogu bježati od strašnog siromaštva, ili možda budu dobri i samo traže bolje mogućnosti.
Zemlje su slobodne da deportiraju migrante koji dolaze bez pravnih radova ili iz bilo kojeg drugog razloga, poput kriminalnih aktivnosti, koje ne mogu učiniti s izbjeglicama iz konvencije iz 1951. godine. Za pojedine vlade ova je razlika važna. Zemlje se bave migrantima pod vlastitim imigracijskim zakonima i procesima.
Razmjena dvaju uvjeta skida pažnju od specifičnih zakonskih mjera koje zahtijevaju izbjeglice. Moramo liječiti sva ljudska bića s poštovanjem i dostojanstvom. Moramo osigurati jednako poštivanje ljudskih prava migranata i izbjeglica. Istodobno, moramo osigurati odgovarajući pravni odgovor za izbjeglice, zbog njihove posebne situacije.
Razmotrimo slučaj Tihog oceana Kiribati i Tuvalu i otoka Indijskog oceana Maldivi. Prognoze su dovele stručnjake da upozoravaju kako bi zbog porasta razine mora otočne zemlje Kiribati, koje se nalaze u središnjem Pacifiku oko 2500 milja jugozapadno od Havaji i Maldivi, u Indijskom oceanu, mogli nestati u idućih 30 do 60 godina. Nacija Tuvalu, smještena na pola puta između Australije i Havajima, mogla bi nestati u narednih 50 godina. Cijela populacija ovih otoka morat će se preseliti u drugu zemlju. Biste li ih zvali izbjeglice ili migranti?
