Starog zavjeta i Novog zavjeta

Anonim

Stari zavjet prema Novom zavjetu I Stari zavjet i Novi zavjet su oblici Svete Knjige kršćana, Biblije. Stari zavjet se smatra pozadinom događaja koji se nalaze u Novom zavjetu i kao temelj cjelokupnog kršćanskog učenja. Stari zavjet, kako to ime sugerira, preteča je Novoga zavjeta.

Biblija se promatra kao progresivni tekst koji se vremenom razvio, stoga se Novi zavjet temelji na događajima, sustavima, zavjetima i obećanjima Staroga zavjeta.

Stari zavjet nam govori zašto su Židovi tražili Mesiju dok nas Novi zavjet vodi do Evanđelja. Stari je zavjet koji pomaže u identifikaciji Mesije kao Isusa iz Nazareta zbog složenih proročanstva o njemu, uključujući one koji se odnose na njegovo rođenje, način smrti, uskrsnuće itd. Neki su židovski običaji skriveni u Novom zavjetu i njihovo potpuno razumijevanje mogu se dobiti samo iz Starog zavjeta. Novi zavjet zapravo bilježi, u evanđeljima, ispunjenje nekoliko proročanstava koja su nastala u Starom zavjetu. Nekoliko proročanstva u Novom zavjetu temelje se na onima u Starom zavjetu. Međutim, budući da Novi zavjet nastavlja tijek otkrivenja, ona pomaže u postizanju veće jasnoće o učenjima koja su često bila vrlo nejasna u Starom zavjetu.

Stari zavjet daje zapovijedi i odnose blagoslove i prokletstva dok Novi zavjet pojašnjava da je Bog dao dragocjene zapovijedi kao da se odnose na potrebu za spasenjem, a nikada na sredstva spasenja. Stari zavjet također opisuje žrtveni sustav koji su Izraelci primili da sakriju svoje grijehe u privremenom razdoblju dok Novi zavjet pojašnjava da se sustav zapravo odnosi na Kristovu žrtvu samo po kojoj je moguće spasenje.

Čovjek je odvojen od Boga kroz grijeh, navodi Stari zavjet, dok Novi zavjet izjavljuje da čovjek može obnoviti i ponovno uspostaviti svoj odnos s Bogom. To je Stari zavjet koji nam pomaže da shvatimo Božja obećanja, a Novi zavjet pokazuje kako su i dogodit će se.