Aerobna i anaerobna glikoliza
Aerobna i anaerobna glikoliza
Aerobna i anaerobna glikoliza danas su popularni termini. Oni su temeljni u objašnjavanju kako tijelo razgrađuje hranu i pretvara ga u energiju. Čovjek se također može čuti ovih pojmova koje su spomenuli fitness buffs; aerobna i anaerobna vježba je važna za poboljšanje zdravlja i dobrobiti. U znanstvenom govoru, glikoliza uključuje deset stupnjeva tijekom kojih se monosaharidi kao što su galaktoza, fruktoza i glukoza pretvaraju u međuspojeve u pripremi za aerobnu ili anaerobnu glikolizu.
Prva vrsta otkrivene glikolize naziva se Putem Embden-Meyerhof-Parnas ili EMP stazom i smatra se najčešćim putem koji koriste organizmi. Postoje i alternativni putevi, kao što je put Entner-Doudoroff. U svjetovnim uvjetima, različiti organizmi koriste aerobnu i anaerobnu glikolizu za pretvaranje hrane u energiju. Postoje dvije velike razlike između ova dva tipa procesa.
Glikoliza se provodi aerobnom glikolizom kada se kisik i vodikovi atomi spoje zajedno kako bi razbili glukozu i olakšali razmjenu energije. Anaerobna glikoliza, s druge strane, nastaje kada se glukoza razgrađuje bez prisutnosti kisika. Anaerobna glikoliza se koristi mišićima kada kisik postaje iscrpljen tijekom vježbanja, a dobivena mliječna kiselina kasnije se uklanja iz stanica mišića i šalje u jetru koja ga pretvara u glukozu. Prva razlika između aerobne i anaerobne glikolize ima veze s prisutnošću ili odsustvom kisika. Ako je uključen kisik, postupak se naziva aerobno; inače, bez kisika, proces postaje anaerobno.
Druga razlika je nusproizvodi svakog procesa. Aerobna glikoliza ima ugljični dioksid i vodu kao nusproizvodi, dok anaerobna glikoliza uklanja nusproizvode poput etilnog alkohola u biljkama i mliječne kiseline u životinja; zbog toga se anaerobna glikoliza ponekad naziva i stvaranje mliječne kiseline. Ljudsko tijelo može razbiti glukozu na tri načina tijekom vježbanja. Prva je putem aerobne glikolize, druga putem fosfocreatinskih sustava, a treća anaerobna glikoliza.
Aerobna glikoliza se prvo koristi u bilo kojoj aktivnosti, pri čemu se fosfokreatin pomaže tijekom aktivnosti koje traju ne duže od trideset sekundi. Anaerobna glikoliza se aktivira tijekom aktivnosti koje traju dugo - pomaže mišićima tijela da izgore energiju. Ipak, anaerobna vježba ne bi trebala biti često korištena jer može dovesti do nakupljanja mliječne kiseline u tijelu, čiji višak rezultira grčevima u tijelu. Aerobna tjelovježba je još uvijek osnovni način osposobljavanja tijela da se prilagodi svakoj vrsti stresa; jača dišni sustav tijela, smanjuje krvni tlak i učinkovito gori masnoću. Anaerobna vježba, s druge strane, pomaže u izgradnji mišićne mase i omogućava tijelu da izgori povećanu količinu kalorija, čak i dok je u mirovanju. Za najbolje rezultate, obje aerobne i anaerobne vježbe trebaju biti ugrađene u fitness regimen kako bi tijelo ostalo maksimalno učinkovito.
Sažetak
- Aerobna i anaerobna glikoliza dva su načina kojom organizmi razgrađuju glukozu i pretvaraju ga u piruvat. Cilj postupka glikolize je pretvoriti hranu u energiju.
- Prva razlika između aerobne i anaerobne glikolize je odsutnost ili prisutnost kisika. Ako je prisutan kisik, postupak se naziva aerobno, ako je odsutan, tada je proces anaeroban.
- Druga razlika uključuje nusproizvode procesa. Aerobna glikoliza ima ugljični dioksid i vodu kao nusproizvodi, dok anaerobna glikoliza ima različite nusproizvode u biljkama kod životinja: etilni alkohol u biljkama i mliječna kiselina u životinja.
- Ljudsko tijelo koristi aerobnu i anaerobnu glikolizu tijekom vježbanja. Potrebna je ravnoteža aerobne i anaerobne vježbe kako bi se postigla idealna tjelesna kondicija.
