EEPROM i FlashROM
U prošlosti su elektronički uređaji morali imati neku vrstu neizbrisivog načina pohranjivanja kako bi zadržali sve podatke koje je trebao obavljati. Razvoj je doveo do stvaranja EPROM-a i njegovog nasljednika EEPROM-a (Elektronski Erasable Programmable Memory). Glavna značajka EEPROM-a je u tome što programer može promijeniti podatke ugrađen u memoriju od jednog bajta istodobno, dajući mu više kontrole nad time kako ulazi u podatke. No, ova metoda traje jako dugo, osobito kada brisanje podataka u njemu. EEPROM se uglavnom koristio u elektronici koji je programiran samo nekoliko puta prije dostave, a zatim se može ažurirati putem zakrpa. Primjer toga bi bio čip koji ima BIOS (Basic Input Output System) našeg računala. Može se reprogramirati s ažuriranjima od proizvođača kako bi se dodale daljnje funkcije ili popravili bug koji nije otkriven u vrijeme isporuke.
Flash memorija je podnožak EEPROM-a koji povezuje dijelove memorije u blokove. Iako pisanje podataka u flash memoriju još uvijek radi na bajtskoj razini, brisanje sadržaja bi značilo brisanje bloka kao cjeline. Ova značajka daje flash memoriju prednost brzine preko EEPROM-a. Flash memorija postala je vrlo popularna jer je potrebno mnogo manje snage u odnosu na tvrdi disk i puno je izdržljiviji; sposoban preživjeti prekomjernu toplinu, pritisak, pa čak i uranjati u vodu. Flash memorija postala je trenutačni nasljednik starih disketa ne samo zbog trajnosti već i zbog velikog kapaciteta i relativno male veličine. Jedini nedostatak flash memorije je da, poput EEPROM-a, može samo trajati određenu količinu podatkovnih ciklusa prije neuspjeha.
EEPROM i Flash su dvije vrste memorije koje su i danas vrlo široko korištene. Iako to možda neće izgledati vjerojatno, bljeskalica je samo specijalizirana verzija EEPROM-a koja korisniku omogućuje brisanje velikih blokova podataka kako bi se poboljšala ukupna brzina uređaja. Bez obzira na razliku, jasno je da oba oblika pamćenja i dalje postoje u doglednoj budućnosti.
