LP i EP
U svijetu glazbe postoje tehnički uvjeti i kratice koje treba znati. Dvije takve kratice ili termine, osim albuma i singlova, su LP i EP. LP je kratica za dugu reprodukciju (long play / long player), dok je EP kratica za produženu igru.
EP, izveden iz proširenog imena, sadrži samo mali broj pjesama. Može biti tri ili najviše pet singlova. S druge strane, LP je sinonim za puni album. Ovi su opisi bili oni koji se praktično koriste za vinilne zapise. Do 1980-ih, rekavši da su vinilni zapisi primarni medij koji se koristi za promociju umjetničkog novog skupa glazbenih zapisa. To su izravno poslani na radio postaje, ali i na glazbene klubove.
U ovom aspektu, čisto snimljeni EP korišteni su u svrhu davanja samo nekolicini ljudi pregled umjetničkih novih redaka pjesama. To je također služilo kao publicitet ili dio cijele promotivne turneje (kampanje) za umjetnika. Uspjeh korištenja tih EP-ova bilo je očigledno, jer su glavne rekordne etikete počele proizvoditi obojene vinilne ploče za opću potrošnju i prodaju javnosti.
Danas, s pojavom CD i DVD tehnologije, neke bonus pjesme su dodane u ono što je izvorno identificiran kao glazba pojedinačno. Vinilni zapis koji je u početku sadržavao 1 ili 2 pjesme (jedan), sada je postao EP s dodatkom više pjesama (dodataka, demo i vjerojatno remixa) uz pomoć više prostora za pohranu na navedenim diskovima. Ipak, za poslovne svrhe, tvrtke s glazbenom oznakom inzistiraju na korištenju pojma "glazbeni singlovi s dodatnim bonus stazama" kako bi rekord bio privlačniji za kupovnu publiku. Međutim, prema nekim izvorima, takvi EP-ovi također su smatrani oblikom mini albuma.
Slično tome, jer su vinilni zapisi sada zamijenjeni novijim diskovima kao glavnim medijem distribucije glazbe, pojam LP polako se briše zajedničkim korištenjem pojma 'album' (koji se odnosi na jednostrane diskove). Iako može postojati onoliko pjesama sadržanih u LP-u kao u punim albumima, LP-i su se tada obično odnosili na dvostrane vinilne ploče od kojih je jedna strana bila jedna polovica albuma, a druga je završila preostalu polovicu. Ove su ploče bile promjerom nogu i 33 okretaja u minuti. Ove se navode kao dominantni medij distribucije od 1948. do kasnijeg dijela 1980-ih.
1. Što se tiče formatiranja vinilnih zapisa, LP označava dugu reprodukciju (poput punog albuma), dok EP predstavlja produženu igru (kao što su pojedinačni glazbeni brojevi s dodanim bonus pjesmama).
2. LP u osnovi ima više glazbenih zapisa u odnosu na EP.
