Krivnje i osude

Krivnja i osuđujuća odgovornost

Krivnja i uvjerenje se odnose na pogrešku ili grijeh. Kako obje ove riječi ističu istu stvar, često je teško razlikovati njih. Većina ljudi ne zna hoće li osjećati krivnju ili imati uvjerenje o nekoj aktivnosti.

Krivnja se može definirati kao osjećaj da je počinio neki zločin ili prekršaj. To je osjećaj prekršaj, grijeh ili pogreška. U krivnji nitko ne osjeća zraku iskupljenja, ali samo osjeća osudu.

Osvjedočenje se može definirati kao osjećaj uvjerenja u zločin ili grijeh. Uvjerenost je otkrivenje grijeha ili pogrešno učinjeno. Osvjedočenje se može nazvati kao pobijanje.

Krivnja je emocionalna prijetnja koja se događa kada osoba shvati svoje zločine, pogrešno ili zlo. Osvjedočenje je više emocionalno jer osoba koja čini zločin ili zločin otkriva to i spreman je za promjenu.

Krivnja čini osobu koja se osjeća stidom ili glupim od čina i čini ga osjećajem da se nikada ne može oporaviti od takvog zlog djela ili da više ne može ponuditi dobro drugima. Jednom kad osoba osjeća sramote svojih djela i osjeća da u budućnosti ne može donijeti ništa dobro, bit će bačen u depresiju. S druge strane, uvjerenje je otkrivenje pomoću koje osoba može povratiti svoje dobro. Osvjedočenje se može nazvati kao katalizator koji nagovara osobu da čini dobre stvari.

Krivnja može dovesti do više krivnje zbog suzbijanja osjećaja. Naprotiv, uvjerenje vodi k obraćenju, koje može promijeniti život. U nekom smislu, krivnja se može reći da je negativan osjećaj, dok se uvjerenje može reći da je pozitivan osjećaj.

Sažetak

1. Krivnja se može definirati kao osjećaj počinjenja nekog kriminala ili prekršaja. Uvjerenje se može definirati kao uvjeren u pogrešno ili grijeh.

2. U krivnji se ne osjeća zraka iskupljenja, već samo osjeća osudu. Uvjerenost je otkrivenje grijeha ili pogrešno učinjeno. Osvjedočenje se može nazvati kao pobijanje.

3. Krivnja može dovesti do veće krivnje zbog suzbijanja osjećaja. Naprotiv, uvjerenje vodi k obraćenju, koje može promijeniti život.

4. Krivnja čini osobu koja se osjeća stidom ili glupim od čina i čini ga osjećajem da se nikad ne može oporaviti od takvog zlog djela i da više ne može ponuditi dobro drugima. S druge strane, uvjerenje je otkrivenje pomoću koje osoba može povratiti svoje dobro.