Razlike između kršćanske i židovske Biblije

Kršćanska i židovska Biblija

Kršćanstvo i judaizam su dvije Abrahamske religije koje imaju slična podrijetla, ali imaju različita uvjerenja, prakse i učenja. Riječ 'Biblija' dolazi od grčke riječi 'biblia', što znači 'knjige' ili 'svitci', a obje religije nazivaju svoje vjerske spise 'Biblija' (Hayes 3). Judaizam potječe iz 2. stoljeća prije Krista i Židovska Biblija zove se Tanakh. Sastoji se od 24 knjige koje su na hebrejskom i armaničkom (Hayes 3). Podijeljeno je u tri dijela, a prvi dio obuhvaća pet knjiga Tore, koje su, po tradiciji, bile izravno otkrivene od Boga Mojsiju na brdu Sinaju, drugi dio je Neviim (Proroci), a treći je Ketuvim (spisi) (Cohn-Sherbok 1). Kršćanstvo je nastalo u 1. stoljeću C.E i poznato je kao Isusova religija. Kršćanska Biblija sastoji se od svih židovskih hebrejskih tekstova, ali su uređeni na drugačiji način pa čini ukupno 39 knjiga koje su zajedno poznate kao 'stari zavjet'. Kršćanski Novi zavjet sastoji se od 27 knjiga koje sadrže rane kršćanske spise (Hayes 3). Protestanti broje ukupno 39 knjiga, katolici 46, dok pravoslavni kršćani broje do 53 knjige u sklopu Svete Biblije (Just). Za kršćane Novi zavjet ima prednost nad Starim zavjetom (čitaj hebrejski tekst) i oni koriste čitanje Novog zavjeta za potvrdu teksta Staroga zavjeta. Za židove, međutim, hebrejski je tekst vrhovno pismo i oni se potpuno oslanjaju na njihovo vjersko razumijevanje (Gravett, Bohmbach, Greifenhagen 54).

Druga velika razlika je u tekstovima temelja koji se koriste u dvije Biblije da se obraćaju čitateljima. Židovska Biblija ima tekstove napisane na hebrejskom (ili Armanicu), dok je pravi kršćanski stari zavjet u Spetuaginta - drevnoj grčkoj verziji (Lemche 366). Štoviše, raspored zajedničkih tekstova u židovskoj i kršćanskoj Bibliji drugačiji je, na primjer u židovskoj bibliji '2 kralja' slijedi 'Izaija', dok u Starom zavjetu 'kronike' slijedi '2 kralja' (Gravett, Bohmbach, Greifenhagen 56). Općenito govoreći, knjige o prorocima se drže zajedno u židovskoj Bibliji, dok su u Starom zavjetu knjige o spisima umetnute između "Kraljeva" i "Izaije", knjige iz "Jeremije" u "Malachi" slične su redoslijedu u oba tekstovi, ali taj dio knjiga nalazi se nakon knjiga o "mudrosti" u Starom zavjetu (Gravett, Bohmbach, Greifenhagen 56).

Kršćanstvo je u suštini isključeno pucanje judaizma, a ta je podjela rezultat razlike u sadržaju dvaju zasebnih tekstova, na primjer neke knjige o temi "mudrosti", uključujući Apokrifa crkvenog vjeroispovijesti, Mudrost Solomonu, Judita, Tobit i Makabejci sastavni su dio Starog zavjeta, ali su isključeni iz židovske Biblije (Kessler, Sawyer 'Judaizam'). Nadalje, važnost usmenih tradicija u judaizmu razlog je za razlikovanje između dviju biblijskih jer je dano što je važnije od pisanih tradicija, no u kršćanskoj je Bibliji naglasak na pisanim spisima, iako se održava tumačenje crkve u visokom pogledu, ali nije tako važna kao rabinijska književnost i tumačenje teksta (Kessler, Sawyer 'Judaizam').

Zaključno, važno je napomenuti da su ove dvije religije međusobno usko povezane, ali njihova sveta pisma značajno se razlikuju. Glavne su razlike u broju knjiga koje obuhvaćaju dvije Biblije, raspored knjiga, primarni jezik koji se Biblija čitaju ili proučavaju, sadržaj dvaju Biblije i značenje koje se daje usmene i pisane tradicije u izradi dviju svetih knjiga.

Glavne razlike su sljedeće:

• broj knjiga

• raspored knjiga

• primarni jezik u kojem se Biblija čitaju ili proučavaju

• sadržaj dviju Biblije

• važnost koja se daje usmenoj i pisanoj tradiciji u izradi dviju svetih knjiga