BGP i OSPF
Postoje razni načini na koje se paketi podataka mogu premjestiti putem mreže. Usmjeravanje je opći pojam koji se odnosi na način na koji se te pakete premještaju putem mreže. Uobičajeno, načine definiranja formata prijenosa paketa u mreži poznati su kao protokol usmjeravanja.
Postoje dvije vrste usmjeravanja, naime, statičke i dinamičke. Statičko usmjeravanje je mjesto gdje se paketi kreću kroz mrežu s istim identičnim stazom sve do njihovog odredišta. Statičko usmjeravanje najbolje odgovara malim mrežama, a dinamičko usmjeravanje bolje odgovara na većim mrežama, na primjer, na internetu.
Za dinamičko usmjeravanje, paketi se mogu usmjeriti na drugi put (ruta) u letu putem usmjerivača, s obzirom da se put smatra boljom koja je pogodna za postizanje željenog odredišta. Na primjer, ako se odredište može doći kroz nekoliko ruta, usmjerivači će se normalno konfigurirati za usmjeravanje paketa na najkraći mogući put, iako se kraći put odnosi na onaj s manje hmelja, za razliku od kraćeg udaljenost. Usmjerivači reprogramiraju tablice usmjeravanja tako da međusobno komuniciraju pomoću protokola usmjeravanja. Među najpoznatijim protokolima su RIP, Open Shortest Path First (OSPF) i Gateway Protocol (BGP).
OSPF će uvijek tražiti najbrži put, a ne najkraći, unatoč svom imenu. Usmjerivači koji koriste OSPF protokol provjerit će stanje ostalih usmjerivača kojima imaju pristup, često slanje poruke. Iz toga mogu ustanoviti status usmjerivača i je li online. Što se tiče OSPF-a, usmjerivači će znati sve moguće dostupne puteve, a ne samo najkraće, a također će omogućiti uravnoteženje opterećenja, pri čemu usmjerivač može podijeliti datagram ravnomjerno između dostupnih puteva do odredišta. OSPF se uglavnom koristi na manjim mrežama koje se centralno upravljaju.
BGP protokol uglavnom se koristi na vrlo velikim mrežama, poput interneta. Kao takav, usmjerivači na internetu koriste BGP protokol, a klasificiraju se kao protokol vanjskog pristupnika, dok je OSPF protokol za unutarnji pristupnik. BGP može biti unutarnji ili vanjski. Unutarnji BGP je mjesto gdje se protokol koristi zbirkom usmjerivača i klijentskih strojeva pod istom upravnom jedinicom, poznatom kao autonomni sustav. Vanjski BGP je mjesto gdje se protokol izvodi pod dva autonomna sustava koji su različiti.
BGP je složeniji od OSPF jer koristi različite atribute pri određivanju najboljeg puta za datagram.
Sažetak: BGP je Border Gateway Protocol, dok je OSPF prvi otvoreni najkraći put. BGP se koristi na većim mrežama, poput interneta, dok se OSPF koristi na mrežama koje se nalaze pod istom administracijom. BGP je mnogo složeniji od OSPF-a.
