Krivnje i žaljenja
Krivnja i gnjev
Krivnja, iako se vjeruje da je bitan aspekt ljudskog ponašanja, izuzetno je složena emocija. Međutim, riječ krivnja često se koristi u različitim nijansama osjetila. Obično se koristi za prikazivanje stanja posjedovanja do neke akcije, primjerice zločina, te priznavanje da bi njezini učinci mogli negativno utjecati na neke ljude. Ono opisuje sukob emocionalnih osjećaja koji će osoba imati nakon što shvati pogrešnu akciju. Međutim, prihvaćanje krivnje ne mora nužno značiti žaljenje. Vrlo je važno razlikovati grižnju savjesti od krivnje jer je savršeno moguće da se neka osoba krivi, a da se ne pokazuje nikakva grižnja savjesti, barem s pravnog gledišta.
Žaljenje dolazi od stvarne svijesti o preuzimanju pune odgovornosti za djelovanje na štetan način prema nekoj osobi ili ljudima. Čini se da je njegovo etičke standarde prekršeno. Žaljenje neće značiti da ono što ste učinili dokazuje svoje prirođene zle načine, ili da ste nemoralni, već vas uputite da poduzmete pozitivne korake kako biste uklonili akcije koje mogu prouzročiti štetu.
Jedna od ključnih razlika između krivnje i kajanja je ta što krivnja često dovodi do samo-destruktivnih tendencija, a kajanje vodi do konstruktivnog djelovanja.
S pravnog gledišta, prvi osjećaj krivnje znači odgovornost za zločin. Utvrđuje se suđenjima koja smatraju dostupnim svjedočenje da bi se utvrdilo je li počinitelj zločin počinio ili nije. Ostale akcije ne moraju se nužno smatrati zločinima, već mogu biti društveno nemoralni ili neprihvatljivi, a ljudi mogu priznati krivnju za takve radnje, primjerice korištenjem toaleta i ostavljajući ga u nečistoj državi.
Psihološki, krivnja je vrlo teška emocija da se spusti, a često, mnogi ljudi s psihološkim problemima teško se boriti s njim kao dio njihovog cjelokupnog stanja. Mnogi počinitelji osjećaju krivnju i žaljenje, ali se odsutnost kajanja u slučajevima koji su potpuno podsmiješani, poput serijskih ubojstava, psihološki se smatra da sugeriraju osobnost na koju utječe psihopatija. Stoga je vrlo važno upoznati razliku između krivnje i kajanja. Psihopatske prijestupnici ne osjećaju nikakvu gnjaviti zbog svojih zločina čak i ako priznaju krivnju. To je važna razlika.
Sažetak 1.Guilt priznaje zločin ili štetne radnje dok se kajanje žali zbog postupaka i poduzimanja koraka za uklanjanje šteta. 2.Guilt nastoji dovesti do destruktivnih tendencija, dok remorje vodi do konstruktivnih akcija. 3. Za nekoga tko se smeće, najprije mora prihvatiti krivnju. Međutim, može se prihvatiti krivnja bez kajanja.
