Ljubomora i zavisti
Ljubomora i zavisti su i emocije koje se bave željom za nečim. Puno se vremena koriste međusobno, ali imaju zasebna značenja i vrlo su različita.
'Zavist', kao imenica, je ogorčena želja onoga što druga osoba ima.
"Njegova zavisti lijepog grada doveli su ga da ga napadnu i unište." To također može značiti objekt nečije zavisti. "Lijep grad bio je zavist svima oko sebe."
"Zavist" je također glagol za istu stvar: želja za drugom osobom. "Zavidim onome tko je dobio taj lijepi auto."
Oblik pridjeva riječi je "zavidan", a to znači osobu ili stvar koja pokazuje zavist. "Bio je zavidnik, uvijek vidio samo ono što nije imao i što to želi."
Ljubomora, s druge strane, je strah da će netko oduzeti ono što već imate. Najčešća je upotreba upućivanje na nekoga tko je zabrinut da će njihov romantični partner pronaći još jednog ljubavnika. "Njegova ljubomora ga je natjerala da provjerava telefon svake noći i traži da zna koje druge muškarce s kojima razgovara." To također može značiti zaštitnu sumnju uopće, a ne samo da je sumnjiva u romantičnoj vezi. "Zagrlio je kutiju na prsa i zavidio me ljubomorom." To također može značiti isto kao i riječ "zavist", ili ljutnja prema nekome zbog njihovih posjeda. "Njezina ljubomora prema blago svome prijatelju bilo je ono što ih je na koncu dovelo."
Oblik pridjeva riječi je "ljubomoran", a to znači ista stvar. "Bila je ljubomorna jer je njezin prijatelj bio tako bogat."
Zanimljiva je razlika podrijetlo riječi. 'Zavist' dolazi iz stare engleske riječi, koja bi bila 'nith' u modernoj abecedi. To znači neugodnu želju, ali druga značenja riječi bile su "mrzak", "zlo", "bijes" i "nasilje". "Zavist" sam zadržao neka od tih značenja - kao što su opća mržnja, loše javno mnijenje i suparništvo - ali onaj koji je zaglavljen je tekući. "Ljubomora", s druge strane, dolazi iz grčke riječi, koja je ista koja dolazi od riječi "gorljiva". Izvorna grčka riječ značila je strast, želju da postane jednako velika ili veća od druge osobe ili strasna imitacija. Sve u svemu, to je značilo osjećaj gledanja prema drugoj osobi i želja da postanu poput njih. To također može značiti objekt želje, kao što je sreća, čast ili slava. Čini se da to nije bio potpuno negativan pojam. Odatle je prolazio kroz francuski na stari engleski. Jedan od najranijih značenja riječi na engleskom jeziku bio je čin strastvenog čuvanja nečega, ali je kasnije značio nešto slično "zavidnom". Podrijetlo riječi najvjerojatnije je razlog što su riječi odvojene kakve jesu. Međutim, njihova se značenja počela spojiti s vremenom. Postaje sve češće u neformalnom govoru da koristi "ljubomoru" kada govori o zavisti. "Zavist", kao riječ, također izgleda kao da nestaje, a kad se koristi, to obično ima formalne načine. Moguće je da će 'zavist' uskoro nestati iz uobičajene uporabe i biti potpuno zamijenjena 'ljubomornom'. Ukratko, kada netko mrzi da druga osoba ima nešto što ne, to može biti zavist ili ljubomora. Kada osoba čuva nešto što im posjeduje, ili se boji da će izgubiti nešto od njih, oni su ljubomorni. 'Zavist' polako nestaje kao riječ i zamjenjuje se 'ljubomorom'. 
