Meksički i španjolski

Meksički vs španjolski

Meksički i španjolski su imenice i pridjevi. Dva pojma također su vrlo srodni izrazi jer dvije zemlje koje utjelovljuju koncepte, Španjolska i Meksiko, međusobno dijele povijest.

Meksička je imenica i pridjev koji se koristi za opisivanje bilo kojeg pojma koji se odnosi na zemlju Meksika. Ista situacija vrijedi i za španjolski jer se koristi za bilo što u odnosu na Španjolsku, bilo da se radi o zemlji ili njezinim utjecajima.

Međutim, dvije zemlje dijele gotovo isti modifikator ili predmete budući da su isprepletena poviješću. U ranijim stoljećima, Španjolska je bila glavna snaga u istraživanju i kolonizaciji. Meksiko je samo jedan od španjolskih kolonija u Americi. Svaka kolonija Španjolske usvojila je europske španjolske načine i način života. To je rezultiralo mnogim sličnostima u jeziku, kulturi i mnogim relativnim idejama.

Na primjer, Meksikanci i Španjolci dijele zajednički jezik - španjolski. Međutim, postoje male razlike između dvije verzije jezika. To je prikazano različitim naglascima, dijalektima i korištenjem jezika (uključuje kolokvijalizme, sleng, izgovor i druge).

Poseban primjer bio bi grupiranje španjolskog jezika. Španjolski se može prijaviti na bilo koji niz inačica jezika. Postoji poljski ili kastilijski španjolski i američki španjolski. Potonja kategorija može se dalje razvrstati u Južnoamerički Pacifik, Srednje Amerikanac, Karibi Španjolski, i Španski na brduškoj. Druga varijanta je argentinski, urugvajski i paragvajski španjolski.

S druge strane, meksički španjolski je specifična klasifikacija španjolskog jezika u obje španske planine Highland American i Caribbean.

Razlike u tehničkim mogućnostima unutar španjolskog jezika (posebice kastilijanske španjolske) i meksičke španjolske također su očite. Europski španjolski zvučnici izgovaraju "z" i "c" zvuk pred jednim riječima "i" ili "e". U međuvremenu, meksički španjolski govornici, kao i ostali latinoamerički govornici, izgovaraju zvuk "s".

Postoji i razlika u ritmu jezika i načina na koji se govori, kao i upotreba kolokvijalizma i sloga uz uporabu sufiksa. Kao jezik, meksički španjolski izravno prilagođava engleske riječi bez prevođenja ili prilagodbe njihovog pravopisa prema tradicionalnim normama. Jezik također sadrži mnogo američkih riječi. Samoglasnici na meksičkom španjolskom jeziku obično gube snagu dok su suglasnici u potpunosti izraženi.

Unatoč svim međusobnim razlikama, postoji samo jedan španjolski jezik koji se temelji na gramatici Castelliana. To se često koristi za pisanje španjolskog, a ne u razgovoru ili usmenom španjolskom.

Sažetak:

1. Izraz "španjolski" je dekantirani pojam koji opisuje Španjolsku kao zemlju kao i njezine utjecaje na svijetu. S druge strane, "meksički" je specifičan pojam za sve što se odnosi na zemlju i ljude iz Meksika. Oba izraza funkcioniraju kao imenice i pridjevi. 2. Španjolski je jezik koji koristi gotovo 400 milijuna ljudi i podijeljen je u skup varijabli ovisno o tome gdje i kako se govori jezik. Postoji španjolski Europski jezik koji govori španjolski građani, dok je američki španjolski govorio latinski Amerikanci. Meksički španjolski među varijantama američkog španjolskog. 3. Glavne razlike između španjolskog jezika lako se susreću u usmenom ili govornom obliku. Oralni oblik ima razlike u dijalektima, naglascima i ritmu. Pisani oblik ima jedinstvenu skup pravila i uporabe nazvanu Grammatica Castelliana. 4. Meksički jezik također prihvaća više stranih riječi poput engleskog u svoj jezik sustav lakše u usporedbi s kastilijanskim španjolskim. Riječi se usvajaju jer su bez prijevoda ili minimalne konfiguracije riječi da bi se smatrale prihvatljivima za upotrebu.