Govoreći i tattling
Govoreći i tattling
Razlika između pripovijedanja i tattlinga vrlo je zbunjujuća. Ne samo da se mala djeca zbunjuju o stvarima o kojima bi trebali reći, nego i o odraslima. Prije svega, govorenje je pozitivan čin i treba ga poticati. "Priopćenje" može se definirati kao čin za zaštitu sebe ili drugih. To je učinjeno s namjerom da se netko fizički ili psihološki zaštiti; dok se "tattling" može definirati kao govor koji je u stanju mirovanja. To nije učinjeno s namjerom da se zaštiti, ali je usredotočena na otkrivanje tajni drugih ili govorenje. Zašto ljudi govore ili tattle?
Određeni su razlozi zašto ljudi govore ili stoje. Vidjelo se da djeca kažu jer osjećaju da su fizički ili psihički povrijeđeni i da im je potrebna pomoć od starješina jer se same ne mogu nositi. Drugo, kažu jer su pokušali riješiti problem, ali nisu mogli to učiniti sami. Treće, netko ili osoba mogu se ozlijediti ako nitko ne intervenira. Međutim, djeca su primijetila da se drže kada su htjeli pozornost; bili su ljuti na nekoga i htjeli su da drugi ljudi uđu u nevolje; željeli su da se usredotočeni ljudi odmaknu od njih, i na kraju, htjeli su provjeriti je li se pravila promijenila. Zašto bi trebao biti ohrabren i ogorčen?
U našem društvu, roditelji i učitelji pokušavaju se uključiti u dječji posao od samog početka. Ponekad potiču djecu da im govore sve, ali vidljivo je da kada se djeca naviknu pričati sve, ponekad se žale stvari koje mogu sami nositi bez pomoći starješina. Ova navika, ako se potiče, pretvara ih u odrasle koji ne znaju kako postupati s vlastitim problemima. Ponekad je priznanje toliko obeshrabreno da je dijete kažnjeno zbog toga što je ono što je nevažno. Djeca tada prestanu pričati o stvarima koje treba reći gdje je potrebna intervencija. Djeca i odrasli obeshrabreni su da svoje probleme prepričavaju drugima i nazivaju se imenima poput "tattletale" ili "snitcha". Međutim, taj obeshrabrujući čin može ih učiniti puno štetnim jer se toliko boje uplašiti ih vršnjacima i roditeljima da ne prijavljuju fizičko zlostavljanje, seksualno zlostavljanje i sve druge životne prijetnje. Tako odrasli trebaju naučiti razlike između pričanja i tattlinga i podučavati svoju djecu kako bi ih razlikovala. Sažetak:
1.Telling je pozitivan čin s namjerom zaštite sebe ili nekog drugog od fizičke ili psihičke štete. 2.Tattling je negativni čin da se privuče više pozornosti, da se usredotočite na sebe od sebe, ponekad je neaktivan čin da nekome izazovete nevolje jer ste ljuti na njih. 3.Telling uvijek treba poticati jer može naučiti nekoga da prijavi pogrešno ponašanje osobe koja se ne može nositi s nekim. Tattling bi trebao biti obeshrabren kao što čini osoba ne brine o vlastitim problemima i uvijek ovisi o drugima.
