Virtualna i Cache memorija

U svijetu računala memorija postavlja granicu na kojoj se temelji ako možemo pokrenuti taj program ili ne. Ako ste bili dovoljno srećni da ste iskusili DOS, onda znate zastoj ograničenja memorije od 640k. Danas se čini da je memorija gotovo beskonačna i da nitko zapravo ne dobiva poruke "nedovoljno pam} ene" yester-godine. Kako su to postigli?

Odgovor na to je vrlo pametan postupak upravljanja memorijom. Stavljanjem dijelova koji bi trebali biti u memoriji unutar vašeg tvrdog diska mogu proširiti kapacitet memorije računalnog puta izvan onoga što je instalirano; to se zove virtualna memorija. Recimo da vaše računalo ima samo 1 GB memorije i pokrenete nekoliko programa čija ukupna potrošnja memorije iznosi oko 1,5 GB. Bez virtualne memorije, to vam nije dopušteno. Ali s virtualnom memorijom, operativni sustav dodjeljuje dio hard diska kao dio memorije i tamo čuva podatke. Dakle, u gornjem primjeru recimo da je virtualna memorija također 1GB. 1 GB stvarnu memoriju + 1 GB virtualne memorije = 2 GB memorije sustava. Na taj način iako je vaše pamćenje ograničeno, još uvijek možete koristiti opsežne memorije aplikacija.

Ipak, nedostaje virtualna memorija. Čitanje podataka s tvrdog diska znatno je sporije od čitanja iz memorije. Dakle, više informacija koje se pohranjuju na vašem tvrdom disku što je sporiji vaš sustav postane uznemirujući.

S druge strane, memorijska memorija ne povećava količinu memorije koju ste imali, samo smanjuje količinu vremena potrebnu za pristup podacima. Da biste lako shvatili koncept, recimo da je procesor student koji izvodi izvješće. Kad god treba podatke, odlazi u policu za knjige (knjiga je sjećanje, a knjige su podaci) i izvadi knjigu i vraća ga natrag na stolicu. Čita ga, a zatim ga vrati na police za knjige prije nastavka sa svojim izvješćem. Ako ste bili učenici, stvarno bi bilo dugotrajno ako se morate ustati i dobiti knjigu svaki put kada trebate komad podataka. Praktički student bi dobio nekoliko knjiga iz police i stavio je na stol. Tako da ako mu treba informacije koje se nalaze u knjizi koju je nedavno koristio, to je samo unutar dosega ruke i ne mora stati i hodati da bi je dobio.

U ovoj metafori tablica je naša cache memorija. Kad god procesor koristi podatke stavlja najnovije podatke koji se koriste u cache memoriji za brzi pristup u slučaju da je potrebno ponovno. Cache memorija je vrlo ograničena, baš kao i stol s ograničenim prostorom, tako da podaci koji nisu pristupili najdulji dobivaju se vraćeni u memoriju kako bi se oslobodila predmemorija za novije podatke.

Saznajte više o predmemoriji i virtualnoj memoriji.