WiMAX i WiMAX2 mrežne tehnologije

Anonim

WiMAX vs WiMAX2 mrežne tehnologije

S rastućom potražnjom za širokopojasnom internetskom vezom, zajednički pojam koji se čuje u ovim komunikacijskim krugovima jest WiMAX tehnologija. O čemu se radi? Postoje različiti načini putem kojih se možete povezati s internetom. Općenito, možete se povezati s internetom putem kabela, što zahtijeva fizički kabel koji se pokreće od davatelja do stroja ili, alternativno, možete se odlučiti za upotrebu bežične komunikacije kada je teren prilično širok.

WiMAX i WiMAX2 su oblik bežične internetske komunikacijske veze koja koristi mikrovalnu tehnologiju kako bi korisnicima omogućila pristup. Mikrovalna tehnologija je oblik mobilne komunikacije koja se može koristiti za pružanje velike brzine internetske veze i pomoći uštedjeti troškove koji bi se teretili korisniku koji želi ožičenu tehnologiju, što je prilično skupo za postavljanje, pogotovo ako je područje koje zahtijeva da se veza nalazi u udaljenom području. Često je zbog toga poželjna bežična povezanost, kako bi se ljudima u ruralnim područjima, gdje bi veze mogle biti udaljene, omogućiti pristup internetu po povoljnoj cijeni. Kao što je navedeno od ITU, ovo je tehnologija prihvaćena za uporabu u mrežama 4G. Temelji se na IEEE 802.16 standardu, koji se obično naziva wirelessMAN, s osnovnim ciljem da bude oblik pouzdane mobilne tehnologije koji omogućuje širokopojasni pristup, nudeći slične prednosti kao i kablovi.

Spektar koji se koristi WiMAX tehnologijom kreće se između 2.3 GHz i 3.5 GHz. OFDMA (višestruki pristup ortogonalnoj frekvenciji) je Višestruka tehnologija koja se koristi kada se bavi spektrom. Njegova širina pojasa kreće se od 1,25 MHz do 20 MHz, ovisno o zahtjevu koji su iskusili povezani uređaji.

Glavna ograničenja koja WiMAX tehnologija ima jest to da može pokriti radijus od 50 km ili imati dolaznu vezu koja može zumirati do 70 Mbps, ali ne oboje. Što je udaljenost udaljenije od veze, lakše je pronaći jaku komunikacijsku vezu. Inače će veza biti slabija zbog udaljenosti između radio i stvarne veze koja prima signal. WiMAX tehnologija funkcionira na temelju tri glavna problema: ASN, MSS i CSN.

WiMAX2, s druge strane, standard IEEE 802.16m čija je implementacija završena 2012. Glavna prednost koja predstavlja jest da je kompatibilna sa već prisutnim 802.16e tehnologijom koja je standardna WiMAX tehnologija. To zapravo znači da će ga nadogradnja biti krajnje korisna krajnjem korisniku. Ovaj portal ima dolaznu liniju koja može premašiti 100 Mbps. Takav visoki downlink osigurava da postoji niža latencija i veći VOIP kapacitet. Cilj je da se dolazni pristup dosegne 300 Mbps s trenutnom tehnologijom koja je ITU kompatibilna s mrežnim specifikacijama 4G. WiMAX2 također ima napredni radijus širine pojasa koji započinje na 5MHz do 40 MHz.

Sažetak

Maksimalne brzine WiMAX-a su dolazna linija od 70Mbps, dok Wimax2 ima maksimalnu brzinu koja može doseći 300mbps.

Širina pojasa WiMAX kreće se između 1,25 MHz do 20 MHz, dok se kod Wimax2 kreće od 5 MHz do 40 MHz.

Korištenje WiMAX-a više je prevladava, no očekuje se da će se uzimanje WiMAX 2 na stalnom porastu zbog dodatnih pogodnosti i sposobnosti za rad na postojećoj WiMAX tehnologiji.

WiMAX 2 pruža bolju signalnu vezu od WiMAX-a.